Tradicija i legende otoka Krka

Otok Krk – mjesto bogate tradicije

U gradu Krku postojalo je par javnih događaja koji su iz srednjovjekovlja prešli u doba kada je Venecija sve do Napoleona gospodarila otokom. Među javne svečanosti  i svetkovine spadale su procesije od kojih je bila specifična ona svečana procesija na blagdan Uskrsnuća Gospodinova rano ujutro. Ta procesija bila je spomen na čin svetih žena koje su u Uskrsno jutro došle na prazan Kristov grob. Procesija se kretala iz Katedrale, pa uokolo gradskih zidina, a na gradska vrata postavili bi se križevi napravljeni od voska blagoslovljenih svijeća kao zaziv nebeske zaštite.

Još je bila jedna svečana procesija u gradu Krku i to na blagdan svetog Lovre, 10. kolovoza. Bila je vezana uz drevnu crkvu svetog Lovre uz koju je postojala i benediktinska opatija bar od 12. stoljeća. Na toj su svečanoj procesiji u kojoj su se nosile relikvije raznih svetaca trebali biti nazočni svi svećenici s otoka, uz sudjelovanje velikog broja otočkog puka. Procesija se kretala po gradu i ukinuta je u napoleonsko doba kada je i srušena crkva svetog Lovre.

sajam za svetkovinu sv. lovreSajam na svetkovinu sv. Lovre

Bitna je svetkovina svetog Lovre jer se od davnine uz spomendan mučenika Lovre održavao gradski sajam koji je trajao tri dana. Upravo su sajmovi u srednjovjekovnom gradu Krku bili jedni od najživljih i najraznolikijih događaja u kojima su sudjelovali i građani, otočani i stranci iznoseći svaki svoje interese i prodajući raznorazne predmete obrta i zanata, ali ujedno i prehrambene namirnice, stoku, sukna…. U doba sajmova postojao je poseban režim koji je omogućavao povoljnije trgovanje i kupovanje, a i sudjelovanje na sajmovima spadalo je u glavne društvene događaje.

Vjenčanje dužda s morem

Osim sajmova velika pažnja posvećivana je i odlasku brodova u Veneciju gdje su na velikoj svečanosti vjenčanja dužda s morem o blagdanu Spasova sudjelovali i Krčani. Krčki statut daje odredbe vlasnicima lađa koje odlaze na svečanost i određuje da moraju krenuti u Mletka bar 11 dana prije Spasova da bi sigurno stigli na svečanost. Lađe nisu smjele biti prekrcane ljudima i robom, a prvenstvo su imali građani Krka. Ova svečanost bila je pogodna i za trgovanje pa su Krčani nosili na prodaju razne stvari, osobito grublje sukno koje se tkalo na otoku bogatom ovčjom vunom.

Po povratku zadnje lađe na Krk iz Venecije pregledavalo se oružje i balestre – oružje iz kojeg su se ispalijvale kamene kugle, a bili su ih osobito dužni imati neoženjeni mornari.

Samo da je kruha i igara

Igra mlinOsim onih igara koje su se svakodnevno igrale po gostionicama poput kartanja i kockanja, ili igra s novčićima ili pak igranje trije ili mlina gdje je cilj bio složiti tri kamenčića u jednu liniju i tako pobijediti protivnika.

Po mnogim gradovima  se igrala trija te je nalazimo urezanu u kamene ploče i klupe po trgovima, općinskim ložama, pa čak i u crkvama. Mletački namjesnik Vinciguerra spominje i igru koja se zvala palo, a riječ je o igri natjecanja u gađanju koja je naziv dobila po drvenom stupu ili stablu na koje se postavljao predmet kojeg je pogotkom trebalo oboriti.

Zabilježeno je da se u gradu Krku gađao pijetao spravom koja se nazivala „sarandegolo“. Ova su se natjecanja održavala tri puta godišnje: u lipnju, na blagdan sv. Ivana Evanđeliste, 27. prosinca te kasnije i na dan kada je Venecija oduzela otok knezu Ivanu.

Pobjednik u palu dobio bi dukat i bio je oslobođen jednogodišnjeg plaćanja daća. Svi su otočani sudjelovali, bilo zbog zabave, bilo zbog prestiža.

U doba poklada, pri kraju karnevalskih svečanosti održavala se nekakva vrsta toreda. Bio je običaj da svake godine jedan otočki kaštel da za tu svrhu tri bika koja bi najprije razdražili psima, potom bi se njima naganjali na trgu i na kraju ih ubili. Svrha ovoga je bila da se u doba poklada, pred Korizmu, siromašni puk dobro najede. Prilikom toreda vjerojatno se toliko galamilo i vikalo da je do danas u narodu ostao naziv “toro” za nered nastao nakon nekog bučnijeg događanja.

Stoljećima prikupljane pjesme o Frankopanima

Brojne su sačuvane usmene predaje i pjesme koje govore o Frankopanima, a krčko ih je stanovništvo stoljećima prikupljalo, slagalo i prenosilo s koljena na koljeno. Dio tih starih pjesama i legendi sakupio je krčki liječnik Kubić u 19. st., a u Vijencu ih je krajem istog stoljeća objavio Ivan Milčetić.

Legende i pjesme najviše spominju kasno razdoblje Frankopana, dakle, 15. st., koje je sigurno ostalo najjasnije zabilježeno u pamćenju otočana prije dolaska Venecije. Najviše legendi sačuvano je o knezu Ivanu, poput one da je dao umoriti svoju prvu ženu, bacivši je kroz prozor svoje kule u Omišlju. No bez obzira koji su stvarni uzročno-posljedični i politički razlozi frankopanske propasti na Krku, njihovo razdoblje za svakog je bilo i ostalo doba romantično poimanog srednjovjekovlja u kojem je Krk prosperirao i bio zadnji hrvatski slobodni otok.

Često se znalo reći u šali da krčki boduli nose crnu odjeću jer žale svoje Frankopane, što jasno govori o neprekidnoj fascinaciji Krčana slavnom povijesti. Među pučkim pjesmama, koje su uglavnom romantično-ljubavnog karaktera, izdvojit ćemo jedan tipičan primjer:

Cvili, plače, lipa Ane,

Ljuba Jurjeva.

Začul ju je knez Mikula

Na turnu stojeć:

–  Ća se plačeš lipa Ane,

Nevesto moja?

– Sila j’meni cvilit, plakat,

Drag diverak moj !

Zač je mene tvoja majka

S tobom obrekla.

–  Moja majka dobra žena,

Ni to mogla reć.

Na to dojde knezu Jurje

S daleke zemlje,

Suprot njemu lipa Ane

Konjića prijet.

–  Odlazi mi lipa Ane,

Neverna si mi.

 

Legenda o knezu Ivanu

Postoji legenda sačuvana u narodu o knezu Ivanu i njegovim zadnjim danima na otoku:

Mlečani su opsjedali kneza u gradu Omišlju hoteći ga dugim opsjedanjem izgladnjeti. Knez se dosjetio ugojiti tele najboljom pšenicom i potom ga je bacio s kule pred mletačku vojsku. Kada su ga Mlečani rasporili, videći ga dobro uhranjena, povjerovali su da Frankopan ima hrane u izobilju i da je osvajanje grada nemoguće. Mlečani su zato sklopili mir s knezom, a on ih je, da bi ojačao taj mir, pozvao na večeru.

Oni nisu htjeli ostati dužni pa su priredili veličanstvenu gozbu za kneza na svojim galijama usidrenim pod Omišljem. Dok je knez večerao, Mlečani su odvezali konopce i otplovili prema Veneciji. Uskoro se knez uvjerio da je upao u zamku izašavši na palubu i ugledavši Omišalj u daljini i, sada već izgubljeni, otok Krk.  Užasnuti knez počeo je bacati u more listiće na kojima je pisalo što mu se dogodilo, a njih je more donijelo do krčkih obala i tako su njegovi ljudi doznali za mletačku prijevaru.